NIKOLA TESLA I NJEGOVI IZUMI
piše inženjer Stjepan Vulpe.
Čovjek u borbi s prirodom i njezinijem silama od uvijek je nastojao da ih pobijedi i da ih upotrebi sebi u korist, jeda bi životnu borbu olakšao i život ugodnijim učinio. Vrlo lagano napredovaše primjenjivanje prirodnijeh sila u korist čovjeka, s toga što ovaj ne znadijaše zakone, koji njima vladaju. Tek poznavanjem prirode i njezinijeh zakona, biva tek onda, kad je čovjek ozbiljno stao učiti prirodne nauke, pošlo mu je za rukom da se dajbudi donekle tijem silama posluži za svoje svrhe.
Prirodne su nauke plod opšte civilizacije, ali njihova je primjena opet važan faktor kulture. I s toga vidimo da njihov razvitak uporedo ide sa razvitkom društvenoga života i da nas neprestano k napretku vodi. Koji bi smrtnik mogao smjelo konac toga razvitka javiti ili granicu označiti? Što je danas nemoguće, sutra se već ostvaruje; najsmjeliji planovi, što se danas ni izreći ne smiju, a da smijeh ne izazovu, sutra će se možda u djelo pretvoriti i mi ćemo se onda čuditi, da smo ih za nemoguće držali.
Nijednoj grani tehnike ne obraća se danas opšta pažnja publike u tolikoj mjeri kao elektrotehnici. Istina, ono što se njome može postići, graniči od česti već sa nedohitnijem i basnovitijem. Zar ne bi bio svak nazad njekoliko godina proglasio ideju: „čovječji glas prenositi na njekoliko stotina milja s brzinom munje" za ideju luđaka? Ili ne bi li bio svak držao prenošenje mehanične snage pomoću električne struje za basnu? Pa ipak smo danas sve to i još mnogo više u zbilju pretvorili!
Zapitaće možda kogod: a čemu ima električnost da zahvali svoju moć i znatnost? Na to pitanje naći ćemo odgovora, kada pomislimo da se ni jedna druga prirodna snaga ne da takom lakoćom pretvorit u ma koji drugi oblik snage, kao što može električnost. Ona ostavlja mjesto gdje se rodila te hita na dno mora, od kontinenta kontinentu, i pripovijeda tamo, što ljudi ovdje i ondje rade: ona juri kroz uzduh te nam šaputa u uho riječi što ih njeko iz velike daljine govori i nijedna slovka se na tom dalekom putu iz te tanke žice ne izgubi!
Na dnu guste šume, među visokijem klisurama, pjeni se, tutnji i pada vodopad u dolinu. Daleko od svakoga kućišta rijetko ga je prije posjetio koji smjeli putnik. A sada? Sada taj vodopad treba grdne turbine da kreće, koje pomoću našijeh strojeva njegovu silnu snagu u električnost pretvaraju. Sa nedokučivom brzinom juri ona kroz žice vodilje, niti je brda niti doline niti je rijeke niti šume zadržavaju u njenom tijeku. Došavši do ljudskijeh stanova, pretvara se ona opet u toplinu, u svijetlo, i u mehaničnu snagu i vrši hemijske radnje. Vrlo daleki vodopad treba da rasvjetljuje naše ulice i javna mjesta, naše sobe i dvorane; treba da kreće naše strojeve i da vrši radnju hemičarsku. Zar je Aladinova svjetiljka više mogla da uradi? Jesu li zbilja moderne tehničke znanosti tako prozajične, ili se još nije rodio pjesnik, koji bi mogao dostojno opjevati čudesa električnosti?
Svak ko iole pažljivo prati razvitak elektrotehnike, a osobito ko se ozbiljno njome bavi, zna i osjeća da stojimo pred znamenitijem korakom, koji će da bude od velika utjecaja na budućnost čovječjeg roda i koji će da doradi veliki prevrat u našem društvu.
Nikola Tesla je na predavanju u Franklinovom institute u Filadelfiji 1893. god. rekao: „Onaj dan, kad doznamo bitnost i suštinu električnosti, biće mnogo veći i znamenitiji od svijeh događaja, koje je do sada zabilježila povjest ljudskoga roda. Doći će doba, kada će naše blagostanje, što više valjda i naš život da visi o tome čudnovatom fluidu".
Za sebe i svoju udobnost trebujemo toplinu, svjetlost i mehaničnu snagu. To sada sve dobijamo goreći raznoga materijala. Što ćemo pak raditi, kada se naše šume iskrče i ugljeni majdani iscrpu? Po našem sadašnjem znanju, ne će nam tad drugo ostati nego prenositi energije na velike daljine. Ljudi moraće se onda služiti snagom vodopada, vjetra, plime i oseke, da mogu svoje stanove grijati i rasvjetljivati, a svoje pokorne sluge, razne strojeve, u kretanje stavljati. No kako mogu tu energiju na drugi način prenositi nego električnošću? Prosudimo dakle, da li zbilja ne će onda naša udobnost i naš život visjeti o električnosti.
Veliku je, neumrlu zaslugu Tesla za nauku stekao, ispitivajući nama do sada sasvim nepoznata polja električnosti. Rezultati toga ispitivanja raširiše naše znanje na tom polju u velikoj mjeri i daju nam nadu, da će se pitanje: „što je električnost?" skoro riješiti; a povjest će zlatnijem slovima zabilježiti ime Nikole Tesle, ako ne kao rješitelja, a ono kao glavnoga saradnika pri riješenju toga pitanja.
* * *
Nikola Tesla rodio se u selu Smiljanu, blizu Gospića, u Lici god. 1856. Otac mu Milutin bješe odličan i vrlo darovit pravoslavni sveštenik, koji kao prota umrije u Gospiću god. 1879. Mati Nikolina, Đuka, rodom iz Gračca, iz stare svešteničke porodice Mandića, odvajala je svojom darovitošću, a osobito dobrijem pamćenjem. I ako nije umjela ni čitati ni pisati, znala je iz narodnijeh pjesama, iz „Gorskog Vijenca" i t. n. recitovati čitave strane, ma da ih je samo po jedan put čula. Djed joj po materi bio znameniti proto lički Toma Budisavljević, a otac joj čuveni na Lici pop Nikola Mandić. Rođeni joj je brat današnji mitropolit zvorničko-tuzlanski Petar Nikola Mandić.
Nikola Tesla pohađao je osnovnu njemačku školu u Smiljanu, a kad mu je otac prešao u Gospić, tu je nastavio i svršio prvo i drugo školovanje, izučivši i nižu realku. Višu realku s ispitom zrelosti svršio je u Rakovcu blizu Karlovca.
Kad Nikola svrši taj ispit, ne dadoše mu roditelji da ide dalje, dok se ne okrijepi i oporavi, pošto je bio vrlo nježna i slaba zdravlja. Otac njegov želio je da mu Nikola ostane vjeran obiteljskom predanju, te da i on postane sveštenik; ali prirođena težnja za naukom bila je u Nikole velika, te mu roditelji nakon dvije godine dopustiše da nastavi nauku na tehnici u Gracu.
U svijem školama bio je Tesla neobično darovit đak. Koji ga u to doba poznavahu, kazuju da se nije nikada spremao na školske lekcije, pa da je ipak uvijek bio među prvijem đacima. Imao je neobičan dar pamćenja, te mu je bilo dovoljno čuti u školi predavanja jedan put pa da ih zapamti. Milije mu je bilo sa svojijem vršnjacima igrati se, kupati se, praviti zamke i hvatati ptice, nego li učiti školske lekcije. Kada sa drugovima ne bi igrao ili ne bi imao što čitati, vazda je reskao i svakad bi sebi posla nalazio. Nikad nije bio besposlen. Kada je odrastao, volio je igrati karata, šaha i bilijara, u kojim igrama je do znamenitoga savršenstva dotjerao. U prostom vremenu, koje mu je od tijeh zabava ostajalo, čitao bi svaku knjigu, što bi mu do ruka došla, samo kažu da u školske knjige ne bi nikad zavirio.
Bio je vrlo dobra srca. Sa svojijem bi siromašnijem drugovima i posljednju krajcaru podijelio. Jednom se šetao s jednijem rođakom, koji mu bijaše u posjete došao. Susrete ih prosjak. Rođak dade prosjaku novčić, a on svoju jedinu forintu. Na to reče rođaku, da je to s toga učinio, što se naljutio na onaj njegov novčić, kojijem je, veli, povrijeđeno ljudsko dostojanstvo u onoga jadnoga siromaha, "a da si mu ti, veli, dao četiri novčića, ja mu ne bih dao ništa, jer nemam novaca".
Na tehnici u Gracu s osobitijem je marom pratio nauke. Sve ispite svršio je s izvrsnijem uspjehom, samo na jednom jedinome „über Zahlencongruenz" (o kongruenciji brojeva) dobio je notu „dobro". Pa ma da je tako uspješno pratio nauku, ipak je zadržao sva ona uživanja, koja smo prije spomenuli. Samo nikad nije naginjao piću niti nemoralnom životu.
Posljednje godine u Pragu, pošto mu je otac umro, izdržavahu ga ujaci: Petar, sadašnji mitropolita zvornički, pop Toma iz Gračca i pukovnik Paja Mandić.
Po svršenijem naukama dobi Tesla god. 1881. mjesto kod telefonskog društva u Pešti, gdje se je baš onda telefon uvodio. I ako je na telefonu izvršio njeke popravke, što se ticahu pojačanja glasa, ipak se nije dugo na tom poslu zadržao, jer je uvidio, da mu je ondje djelokrug preuzan. S toga se on obrati na firmu Ganz & Com. koja je već onda razne grane elektrotehnike obrađivala. Ali ni tu se mladi Tesla dugo ne zadrža. Već god. 1882. vidimo ga u Parizu, gdje je stupio u službu kod kontinentalnoga društva Edisonova. Ovdje ugleda prvi put grdne i nezgrapne motore, koje je baš u ono doba Edison izumio i gradio. Tesla preuzme daću, da te motore preustroji i popravi. To mu je vrlo dobro pošlo za rukom; s toga ga društvo pošalje u Ameriku, i Tesla tako stupi u glasovit Edisonov laboratorij. Poslije godine i po osnuje se društvo s velikijem kapitalom za eksploatovanje Teslinijeh ideja, a Tesla, stupivši na čelo toga društva, otpočne samostalno raditi u svome laboratoriju u Njujorku, gdje je iznašao sve one izume, koji su mu ime svijetom pronijeli.
Prilikom pariske izložbe, god. 1889, posjeti Tesla prvi put poslije svog odlaska Jevropu. Sastavši se u Parizu sa svojijem ujakom Petrom, dođe i u svoju domovinu da posjeti rodbinu.
Početkom god. 1892. ležala je Teslina mati na umoru. Nikola, koji je baš onda u naj prvijem naučnijem krugovima Londona i Pariza držao predavanja o svojijem izumima i velika slavlja slavio, pohita kući, da posljednje časove majkine olakša. Stigao je još na vrijeme, da primi materinji blagoslov i da mrtvoj oči zaklopi.
Našavši se tako u sredini svoga naroda, bude Tesla pozvan u Zagreb, a zatim u Beograd, gdje je osobito bio svečano primljen. Srpski kralj se je jako zainteresovao za njega i primio ga u avdijenciju, kojom prilikom ga odlikova ordenom sv. Save II. stepena. U veče toga dana bio je velik banket, gdje se je Tesla u mnogijem zdravicama slavio. Pjesnik Zmaj pročitao je tom zgodom jednu pjesmu, koju je baš za taj dan spjevao. Dirljiv je bio prizor, kada je slavljenik Zmaja uhvatio za ruku i obasuo je poljupcima. Poslije je govorio i Tesla. Ispričao je jednu lijepu sliku iz svoga života: to je bilo kada je poslije dugijeh napora trebao da napravi posljednje pokušaje staklenom cijevi, koja je imala da zasvijetli, netom se dva protivna električna pola spoje.
— "Bila je noć. Držao sam jednu žicu u jednoj, a drugu u drugoj ruci, a pogled mi je bio naperen u staklenu cijev. Sastavio sam žice, ali cijev se nije rasvijetlila. Ja se u malo nijesam srušio. Da mi je topovsko tane grudi probilo, ne bi mi bilo teže i gore. Ali opet sam se pribrao. Izašao sam ponova da pregledam cijelu spravu i tada sam našao, gdje na jednom mjestu žice nijesu bile spojene. Spojio sam ih i ... cijev je zasvijetlila. Mojoj radosti nije bilo kraja. To su bili trenuci ekstaze. Takav je jedan čas za mene i sad, poslije ovoga laskavoga pozdrava od čovjeka, koji je jedini u Srpstvu, koga toliko štujem i cijenim i čije sam pjesme u dalekoj tuđini čitao, ljubio i suzama zalijevao." — Teslin govor izazvao je neizmjerno oduševljenje.
(nastaviće se)
NIKOLA TESLA I NJEGOVI IZUMI
piše inženjer Stjepan Wulpe.
(kraj)
Nikola Tesla je vrlo simpatično lice. Visoka vitka stasa, sjajnijeh vatrenijeh očiju, čini veoma mio upečatak i u svakom društvu obraća na se pažnju, bilo to sa svoje vanjštine ili sa svoje osobite duhovitosti. Kada govori, njegovo se lice njekako osobito razvedri, a glas mu je prijatan i dosta jak. U razgovoru nije suhoparan stručnjak, nego idealista, neobično prijemljiv za sve plemenito i uzvišeno. Što je naj ljepše u ingleskom, francuskom, talijanskom, njemačkom i našem pjesništvu, zna on na izust. A to se odatle vidi, što u razgovoru i o naj suhoparnijem predmetu i u šali svakijem časom upliće po kakav stih ili rečenicu kakvoga pjesnika ili mislioca.
Teslino ime prvi put se pročulo u tehničkijem krugovima god. 1888, kada je izumio motor sa vrtećijem (Drehstrom) ili mnogofaznijem strujama. Dne 16. maja 1888. on je držao o tome predavanje pred društvom električnijeh inženjera u Njujorku i obratio tijem opštu pažnju na sebe. Sven ovine američke i ingleske pisale su o tome znanstvenom događaju i nijesu se mogle dosta da nahvale Tesle i njegova izuma. Londonski list „električki inženjer" piše o tome među ostalijem i ovo: „nema sumnje da će to predavanje bilježiti eru u napretku električnog inženjerstva." „Pittsburg Press" od 21. jula 1888. veli: „Gosp. Edison i drugi odlični električari toliko su puta izjavili, da je motor s alternativnijem strujama nemogućnost: ali novi izum Teslin, pošto je temeljito opitan, pokazao je, da se je taj odlični džentlmen Edison prevario."
Velika vrijednost toga motora s vrtećijem strujama stoji u njegovoj praktičnoj primjeni. Vrlo je zgodan i ekonomičan za prenosenje radne snage prirodnijeh sila (n. pr. vodopada) s jednoga mjesta na drugo. Prilikom frankfurtske električne izložbe upotrijebljeni su motori s vrtećijem strujama za prijenos 300 konjskijeh snaga sa nekarskoga vodopada kod Laufena u Frankfurt, biva na daljinu od 175 kilometara, i to sa vrlo dobrijem uspjehom. U novije doba primljen je princip Teslinijeh vrtećijeh motora za prijenos radne snage njagarskog vodopada.
Da Tesla nije ništa drugo izumio do motora s vrtećijem strujama, a`no sam taj izum bio bi mu ime ovekovječio i nauka bi ga uvijek pored drugijeh slavnijeh imena spominjala. Ali taj izum bijaše tek kao njeki uvod u Teslin daljni rad.
Glavni Teslin rad odnosi se na ispitivanje struja velikoga napona i brzijeh promjena. Da bi se to moglo lakše shvatati, treba upamtiti, da se u elektrotehnici razlikuju istosmislene od izmjeničnijeh struja. Prve zadržavaju smjer uvijek isti: teku dakle u istom smislu; dok druge svaki čas svoj smjer mijenjaju. Ove je potonje uzeo Tesla za predmet svog ispitivanja.
Izmjenične struje bile su zazorne u početku svoje praktične primjene radi opasnosti za čovječji život. S toga je zakon prije naređivao, da svi oni dijelovi žice vodilje, koji bi mogli doći u dodir sa čovječjijem tijelom, ne smiju imati više od 150 volta napona. Tijekom vremena izgubila se je bojazan od izmjeničnijeh struja, kao što se izgubio strah od putovanja na željeznici, koji je također u početku vladao. Da su pak struje od 2000 volta napona smrtonosne, nema sumnje, jer se takve struje upotrebljuju u Sjedinjenijem Državama za straćenje zločinaca. Treba dakle velika smjelost i temeljno poznavanje električnosti, da čovjek barata strujama od sto hiljada volta napona i više milijuna promjena u sekundi i da te struje kroz svoje tijelo propušta, pa da njima očite a dojako neviđene efekte postizava, koji i u stručnjaku bude čuđenje, a lajika začaravaju i dovode da pomišlja na djelovanje neprirodnijeh sila. I to sve čini Tesla!
Da bi mogao izvoditi struje tako velikoga napona i brzine, izumio je i sagradio je Tesla električne strojeve, pomoću kojijeh se mogu prostijem mehaničnijem putem izvoditi struje sa 20-30,000 promjena u sekundi. Za većinu Teslinijeh pokušaja trebalo je pak struja od više stotina hiljada volta napona i njekoliko milijuna promjena u sekundi; stoga je Tesla zgodno kombinovao kondensator obične lajdenske staklenke sa jednijem indukcijonijem koturom, te tako izveo struje vrlo visokoga napona i brzijeh promjena.
Pomoću ovakijeh struja pokazuje Tesla razne interesne pojave svijetla, promjenljiva haraktera prama jačini napona i brzini mijenjanja struje. Spojimo li kratak komad bakrene žice, koja je pamukom ovijena, s jednijem krajem indukcijonoga kotura, onda izbija iz cijele žice vrlo intensivno svijetlo. Ako je ta žica tanka i gola, onda je svjetlost još jača i žica se njiše ili se u krugu kreće, što pruža vrlo čudnovat prizor gledaocu. Provedemo li takovu struju kroz dvije žice, jednu od druge rastavljene, tad cio prostor između tijeh žica svijetli, i ako nikakve veze među njima nema.
Među ostalijem, vrlo je zabavan jedan opit Teslin sa strujom vrlo brzijeh mijena, gdjeno se pokazuju na krajevima indukcijonoga kotura plameni. I ti plameni su baš pravi plameni, jer su topli. Doduše nijesu tako vrući kao što su to plameni gasa, ali se ipak daju toliko ugrijati, ako se napon i promjene električne struje dignu na dovoljni stepen. Tijem opitom Tesla nam pokazuje, da ćemo u budućnosti moći zgodnijem savršenijim strojevima izvoditi plamene, koji će nam svjetlost i toplinu davati bez ikakvog hemijskog procesa.
Mnogo je takijeh opita Tesla na svojijem raznijem predavanjima pokazivao, ali naj veće čuđenje je izazvao, kada je struje od 200,000 volta napona i 1,000,000 mijena u sekundi kroz svoje tijelo propuštao. Kad se je dvorana pomračila i kad je Tesla jednom rukom kraj indukcijonoga kotura dodirnuo, tada iz prsta druge ruke i iz hrptenjače izbijahu morušasti plamenovi. Tesla je spomenuo pri tom opitu, da, kad bi se mogli povisiti napon i brzina za trostruko, tada bi njegovo tijelo bilo sasvijem u plamenu uvijeno; ali da taj plamen ne bi ga sagorio, što više ni ozledio. Zaista čudnovata i nerastumačiva pojava. Dok struja od 1000-2000 volta čovjeka usmrti, ona ne škodi tijelu, ako se na tako ogromni visoki stepen povisi.
Na opšte čuđenje gledalaca rasvjetljivao je Tesla električne svjetiljke, uzevši ih samo u ruke; isto se je to događalo sa bakrenijem žicama, metalnijem kuglama, ispražnjenijem cijevima i t. n.; sve je to u njegovijem rukama sijalo i čarobno svijetlo na sve strane izlijevalo.
Glavnom daćom stavio je sebi Tesla da iznađe zgodnije i cjenje svijetlo. Tu daću je prilično riješio, jer je razne nove električne svjetiljke izumio, a stare popravio i stvorio tako zvano „svijetlo budućnosti".
Tesla je jednom prilikom rekao, da bi bilo naj idealnije rasvijetljenje tek ono, kad bi izumjeli spravu, koja bi svijetlila kad god bi htjeli, a da je ne bi morali spojiti ni sa kakvom vodiljom žicom. Tesli je i to pošlo za rukom, i to tako, da je na izvjesnom prostoru, n. pr. u sobi, udesio elektrostatično polje. To je postigao tijem, što je dva suprotna zida u sobi obložio metalnijem pločama i svaki zid spojio sa strujom velikoga napona i brzine; onda je cio prostor između tijeh ploča tako naelektrizovan, da što se god unese u taj prostor odma počne svijetliti. Žice, ispražnjene staklene cijevi duže od metra, ili što drugo tu uneseno zasvijetli blijedom svjetlošću, koja jako nadava na svjetlost mjeseca. I taj način rasvijetljenja nazivlje Tesla „svijetlo budućnosti". Doista, možemo li sebi zamisliti idealnije rasvijetljenje svojijeh soba i dvorana od ovoga? Na dva protivna zida sobe treba samo objesiti dvije kovne ploče, koje mogu prikazivati i lijepijeh slika, pa u sobi da nam svijetli svaki ispražnjen stakleni sud, bio kojega god oblika i metnuli ga gdje god htjeli. Sada je samo još pitanje, kako će se te pojave da upotrebljuju za praktične potrebe? Tesla veli, da je riješenje toga pitanja daća budućnosti. Ali sve su prilike, da to riješenje nije daleko.
Struja brzijeh promjena, koju Tesla za sve svoje pokušaje upotrebljuje, ima to interesno svojstvo, da se sa svakom spravom i samo jednom žicom daje spojiti, što je u ekonomskom pogledu vrlo zgodno.
Tesla je svojijem daljnijem pokušajima došao do zaključka, da bi moguće bilo, na kojem mu drago mjestu površine zemaljske, staviti u kretanje motor od jednog centralnog izvorastruje, a da to središte i ne bude spojeno ni sa kakvijem sprovodnikom osim zemlje. Kada bi se naime strojem velike snage mogla izvesti nagla promjena potencijala naše zemlje, onda ne bi bilo nemoguće, da žicom — koju bi dovoljno duboko spustili u zemlju i kroz koju bi tada struja tekla — krećemo motore ili dajemo znakove na daljinu. Kod ove primjene zemlje kao prenosioca energije daljina ne vrši nikakvu daću. "Umornom putniku — veli Tesla — koji nestrpljivo broji znakove daljine, izgleda svijet neizmjeran; ali naj sretnijemu od svijeh ljudi, astronomu, koji svojijem okom posmatra neizmjerno nebo, zemlja se čini sićušna. A tako isto treba električar stvari da promatra, jer ako uzme u obzir brzinu, s kojom se električna struja kroz zemlju rasprostire, moraju iščeznuti sve njegove misli o daljini."
Zaista divna i veličanstvena ideja, iz koje, ako se ikada ostvari — a čini se da hoće — svijet će više koristi crpsti nego od ikojega današnjega izuma. Ne da se ni zamisliti kakav bi ogroman prevrat učinio taj izum u ljudskom društvu.
Ne mogu se svi izumi Teslini na ovom mjestu spomenuti, jer je njihov broj odviše velik, što svjedoči već to, da je Tesla samo u Americi preko 300 patenata za svoje razne izume dobio. Morao sam se dakle ograničiti tek na njekoliko naj pretežnijih, koji su dovoljni da stečemo pravu sliku Tesline veličine. U ostalom nije Nikola Tesla svoj znanstveni rad još dokončao, i ako ga je nazad malo godina stigla teška nesreća, kad mu je ono biva sva njegova radionica izgorjela. Tom je prilikom pošlo izgubljeno toliko planova, toliko strojeva i toliko u zametku izuma, e je taj kobni udarac sudbine vas učeni svijet požalio. Nikola Tesla morao je za njeko vrijeme prekinuti svoj rad; ali ga nije obatalio. S mladenačkijem žarom nastavio se opet da radi na ostvarivanje svojijeh ideja, pa ko zna kakvijem će zamašnijem izumom Tesla jednoga dana svijet iznenaditi? Prošlost nam svakako daje za to dobrijeh nada: ufajmo se da će se ispuniti, jer bi to bilo i na korist čovječanstva i na slavu Tesle i na ponos našega naroda!
Никола Тесла и његови изуми, Срђ, Дубровник, 15. и 30. јун 1906, број 3 и 4, год. 5, стр. 119-124 и стр. 160-164